Novosti i događanja

Borivoj Radaković „Što će biti s nama“ - književni susret i predstavljanje knjige

28 listopadaU petak, 28. listopada 2016. u 19,00 sati u Gradskoj knjižnici Slavka Kolar Čazma gostovat će jedan od najvažnijih suvremenih hrvatskih književnika Borivoj Radaković. Predstavi će svoj najnoviji roman „Što će biti s nama". Roman će predstaviti autor, te urednik nakladničke kuće VBZ Zoran Simić.

Na književnoj sceni Radaković se etablirao već svojom prvom objavljenom knjigom, romanom "Sjaj epohe" (1990.), predstavivši se kao autor bitno određen rock and roll kulturom, sklon literarnim eksperimentima. Objavio je zbirke priča "Ne, to nisam ja" (1994.) i "Porno" (2002.), dramu "Plavi grad" (2002.) i knjigu eseja i putopisa "Sredina naprijed" (2003.). Napisao je i dramu „Breza" (2010.) nastala po motivima pripovijetke „Breza" Slavka Kolara. Za jezik se zanimao odmalena, rekao je, i iako je završio matematičku gimnaziju, popularni MIOC, pisanje ga je zanimalo oduvijek pa je nakon završetka gimnazije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao južnoslavenske jezike i komparativnu književnost.

Što će biti s nama vrhunski je ispisan distopijski roman. Njegova glavna junakinja prebogata Lili, koja stanuje visoko u neboderu na Cvjetnom trgu Petra Preradovića ter bratstva i jedinstva, jednog dana ulazi u Krugama u zagrebačku podzemnu željeznicu da bi upoznala običan život. Pokreće se golemi sudar sa životima ljudi koji se bore za goli opstanak, a nešto kasnije na džamiju, koja je sagrađena u neposrednoj blizini njezinog nebodera, iz kanadera bude spuštena vodena bomba. Silovita promjena zahvaća grad. Lili upoznaje e-Rome, brojne manjince i manjinke, najrazličitije socijalne grupacije i preko njih pokušava spasiti Zagreb. Radaković slamnigovski razigrano vodi priču kroz jezične razlike svih tih grupacija, što romanu daje dodatnu čitljivost na višoj razini. Pred čitateljem je orkestracija stilskih i životnih bogatstava prve vrste. (Alojz Majetić)

Jedni će reći da je rima zastarjela, drugi da je roman u stihovima mrtav. A kako je onda moguće da je ovaj stilistički britko napisan roman, koji k tome teče, zapliće se i raspliće bitno ispred (našeg) vremena, tako suptilno i spretno izvezen tom vezanom formom, dokazujući svakim retkom da nam je jezik i za tako smione književne eksperimente krajnje upotrebiv, zgodimice nenadjebiv? ( Boris Perić)

• < Prethodno
• Slijedeće >