Dječak kojeg bole očevi zagrljaji, djevojčica koja muči akvarijske ribice, štreberica kojoj ne ide tjelesni, dječaci koji čekaju da im umre bogata baba-tetka i tinejdžerica kojoj otac ne dozvoljava da odraste samo su neki iz impresivne galerije likova koje je stvorila Lana Bastašić, moćan glas nove generacije, u zbirci priča Mliječni zubi.
Kad u napadu lava strada još jedna djevojka, ljudi u mozambičkom selu Kulumaniju odluče raspisati natječaj za lovca. Posao dobiva Arcanjo Baleiro, koji ima lov u svojim genima, no proganja ga zagonetna sudbina njegovih bližnjih. U Kulumaniju ga čeka Mariamar, kći lokalnog tragača, koja je oduvijek čeznula za dalekim svijetom, ali sputana je običajima i očevom željom.
To je neka druga Francuska. Zaboravljena dolina na istoku, napuštene tvornice i ugašene visoke peći, mutno jezero i žega usijanog poslijepodnevna. Kolovoz je 1992., Anthony ima četrnaest godina i sa svojim rođakom, iz čiste dosade, odluči ukrasti kanu i provjeriti što se događa na nudističkoj plaži na suprotnoj obali. Na kraju tog kratkog putovanja čekaju ga prva ljubav i prvo ljeto odraslosti.
Prizori svakodnevice kojima smo svi okruženi tek su naizgled banalni – ispod svakoga od njih ključaju emocije, živi ljudi s ambicijama, željama, ljubavima, bojaznima... Samo najbolji pisci uspijevaju od svakidašnjih situacija stvoriti veličanstvene priče. Jedna je od takvih majstorica pripovijedanja Korana Serdarević, čije su priče napete poput strune te, savršeno ugođene, rezoniraju kristalno jasno i još dugo odzvanjaju u čitateljevu uhu.
Putevima samoovisnosti, susreta, suza i sreće, ključnima za životni rast svake osobe, Jorge Bucay proveo nas je da bi nam otvorio još jedan: Put duhovnosti. Stići na vrh i nastaviti se uspinjati, kako glasi podnaslov posljednje dionice Bucayevih Planova puta, stara je sufijska metafora koja se odnosi na možda i najvažniji izazov s kojim ćemo se susresti – povezivanje s najtemeljnijim i najuzvišenijim dijelom našega bića.
Deset lekcija za svijet poslije pandemije Fareeda Zakarije, uglednog novinara CNN-a, nije puki žurnalistički osvrt na najveću krizu s kojom se čovječanstvo suočilo nakon Drugog svjetskog rata. Knjiga nastala u jeku pandemije, Deset lekcija može se doimati kao ogledni primjer hitre novinarske reakcije, što svakako jest, ali je i znatno više od toga.
Udba, politička emigracija, naše godine kojima smo opsjednuti, 1941., 1991., 1945., 1995..., generali, pukovnici i pokojnici, politika, želja za što većom moći, sve su to teme o kojima na jedinstven, neponovljiv, literarno maestralan način progovara Ivica Đikić. Sedam priča u Štapićima za pričanje natopljeno je pitanjima o zlu i njegovu izvoru, o mračnim dubinama ljudske duše, o životnim nesrećama i biblijskome ljudskom bijesu.
Na osamljenom svjetioniku nekadašnji kapetan prve klase Branimir Bato Lončar i njegova žena Danica žive jednoličnu svakodnevicu koju katkad uznemire zalutali turist ili barka u opasnosti. Bato je postao svjetioničarem jer se nije želio pridružiti agresiji na Dubrovačko primorje. Danica u nametnutoj osami oplakuje svoju neplodnost. Jednoga ljeta Nevena i Mitar, par u krizi srednjih godina, razapinju šator pred svjetionikom.
Ida se vraća u Messinu, u rodnu kuću između dva mora, kako bi odlučila što želi zadržati, a što odbaciti od svojih stvari iz djetinjstva i mladosti. Prošle su dvadeset tri godine otkad je Idin otac napustio kuću i nikad se više nije vratio. Jednostavno je nestao. Majka je izabrala šutnju, a Ida bijeg u Rim: u svoje priče koje piše za radio i nad kojima ima potpunu kontrolu te u brak u kojem nije ni sretna ni nesretna.
© 2024 Gradska knjižnica Slavko Kolar Čazma | Izjava o pristupačnosti | Impresum