Povijest je puna primjera kako su društva pretjerano trošila svoje resurse i kako su na kraju zbog toga nestala. Današnje društvo se ubrzano kreće u tom smjeru. Ipak, racionalnim oblikovanjem bilo bi moguće stvoriti sustav kakav nam je potreban za dobar život i to na takav način da ne uništava i ne zagađuje. Permakultura je u tom smislu otišla najdalje prema toj ideji.
Za Bree Tanner, biti novorođeni vampir znači biti poput boga: biti nepojmljivo brza i snažna, posjedovati krajnje istančana osjetila, imati moć života i smrti nad običnim ljudima. Pa što ako to znači i život uz ostale novorođene vampire? Ne baš ugodan život, zapravo, ako se uopće može nazvati životom.
U ovom će besprijekornome malom eseju uživati i oni koji nemaju svoj bicikl: slavni francuski antropolog Marc Auge vodi nas kroza sve faze osobnog i urbanističkog odnosa prema biciklu i pokazuje nam kako nas se većina biciklističkih tema tiče bez obzira na to kojim se prometalom najradije služimo.
Dosad neobjavljeni roman "Picukare" najkontroverzni- jega hrvatskog pisca minuloga stoljeća Đure Vilovića kronika je zbivanja u podbiokovskom selu Banje u drugoj polovici 30-ih godina i istodobno slojevita studija mentaliteta pojedinaca i kolektivne svijesti.
U poznatoj kineskoj bajci slikar nestaje u svojoj slici. Utopija istine jest slaganje sa sobom i sa svijetom. Radi te utopije Rousseau, Kleist i Nietzsche krenuli su u pustolovnu ekspediciju u potrazi za istinom: tri istine vlastitoga ja suprotstavljenog ostatku svijeta; triput potraga za istinom vodi u slike koje smo sami stvorili i u spremnost za nasilje nad stvarnošću koja se suprotstavlja tim slikama.
Izbor iz Tomićeve kolekcije humoreski objavljenih u kolumnama Jutarnjeg lista pod naslovom “Klasa optimist” u razdoblju od 2006. do 2009. godine.
Izvanredna osobina humora sastoji se u tome što nas vraća zdravom razumu - tvrdi Simon Critchley u svojoj knjizi "O humoru".
Za filozofa Simona Critchleyja važnije je kako je netko umro nego kako je živio. Aristotel se otrovao biljkom jedićem. Heraklit se ugušio u kravljoj balezi. Empedoklo se bacio u Etnu nadajući se da će tako postati bog, Nietzsche je zapao u dugotrajno stanje ludila nakon što je zagrlio konja u Torinu...
Heinrich Böll (1917.-1985.) prvi je od modernih njemačkih književnika (uz Güntera Grassa, Uwea Johnsona …) koji su u drugoj polovici XX. stoljeća njemačku književnost učinili zanimljivom.
Böll je osim toga u sebi utjelovio "angažiranog pisca"; svoje je društvene uvide ilustrirao fikcionalnim pričama i uvijek izravno sudjelovao u društvenim pitanjima svog vremena. Smatrali su ga savješću nacije.
Jadne li zemlje čiji član parlamenta može nekažnjeno izvaliti da mozak košta dvije marke: vrlo je vjerojatno da će se posljedice (po zemlju) osjećati još generacijama. Kakvo je to društvo u kojem nema više mjesta onome kome je posao da misli i suvislo artikulira to što misli?
© 2024 Gradska knjižnica Slavko Kolar Čazma | Izjava o pristupačnosti | Impresum